UDBAŠI I NJIHOVA KOPILAD
.
.
 |
Otvori blog |  |
OD DANA IZRICANJA PRESUDE ANTI GOTOVI I MLADENU MARKAČU, POSTAO SAM ZLOČINAC. ZA OVU ''TITULU'' ZAHVALAN SAM KOMUNISTIČKOJ PATIJI HDZ, A OD SADA SU SVI BRANITELJI HV-a I HVO-a, ALI I ARMIJE BIH, POSTALI LEGITIMNE METE ZA HAPŠENJA DILJEM SVIJETA.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
– Postoje novi dokazi da je Udba stajala iza Vice Virkeza koji je svjedočio protiv šestorke i da su za to znale australske vlasti – ekskluzivno nam je otkrio McDonald koji tri desetljeća star slučaj istražuje posljednje četiri godine. Naime, prema novim dokazima, Vice Virkez, iza čijeg se identiteta krio pokojni Udbin agent Vitomir Mišinović, lažno je svjedočio protiv šestorke optužujući je za planiranje terorističkih napada na građevinske objekte. Točnije, planiranje miniranja zgrada. Tako je, primjerice, na tri stranice složena optužnica protiv Mile Nekića, koji se jedini od šestorke vratio u Hrvatsku, temeljena na dva štapina dinamita pronađena u ladici Nekićeva stola tijekom pretrage stana, a koja mu je podmetnuo Vice Virkez! Cijeli je slučaj zapravo bio osveta Udbe i komunističkog sustava nakon kaosa koji je 1972. u Jugoslaviji izazvala Bugojanska skupina, grupa hrvatskih emigranata koja je ilegalno upala u zemlju s namjerom da podigne oružani ustanak. Akcija je pokrenuta iz Australije pa se Udba namjerila na australske Hrvate. – Slučaja su se prihvatila i dvojica odvjetnika koja su i branila šestorku na sudu, David Buchanan i Ian McClinctock, koji su na 39 stranica pripremili žalbu Vrhovnom sudu New South Walesa. Pripreme dokumentacije, kojom se traži revizija slučaja, prihvatio se treći odvjetnik Sebastian de Brennan, a sva trojica posao će obaviti pro bono. Nadam se da će naš zajednički napor dokazivanja njihove nevinosti rezultirati oslobađajućom presudom i možda određenom kompenzacijom za provedenih 10 godina u zatvoru – navodi McDonald. Više>>>>>
.
Šestorica mladih hrvata, poznati pod imenom hrvatska šestorka bili su optuženi da su imali namjeru otrovati sydney-ski rezervuar vode. Kada su izvedeni na sud, Hrvati su već bili markirani preko Bugojanske grupe, kao teroristi koji su bili spremni otrovati i rezervuar vode da dodju do njihovog političkog cilja. Sa takvom reputacijom, lažno svjedočenje udbaša Vitomira Misimovića srbina bilo je uvjerljivo svjedočenje za porotu. Poslije što je sud osudio šestoricu Hrvata na dugogodišnje zatvorske kazne, Misimović se vratio u Bosnu, gdje je nastavio živiti komforno. Kasnije se saznalo da je srbin i da je aktivno djelovao medju hrvatskim emigrantima pod imenom Vico Virkez. Kada su šestorica hrvatskih mladića izasli na slobodu, poslije dugih godina odležane robije, na australskoj televiziji 26.8.91, odjednom pojavio se Vitomir Misimović, da javno prizna da je Srbin da je radio za udbu, da ispriča kako je bilo namješteno da šestorica Hrvata izgledaju krivim. Više>>>>
.
Sigurno nije slučajnost da krema Hrvatskih udbaša progoni Vukušića>>>>>>
.
.
.
.
.
.
.
KOJA JE RAZLIKA IZMEĐU OVIH ZLOČINA I ONIH KOJI SU POČINILI ''Antifašisti'', UDBA i ''Srbi'' nad HRVATIMA?
.
.
.
.
.
Kako su oni to zgodno odradili, samo za koga je ovo bilo?
.
.
.
.
.
.
.
Kronološki, stvari su tekle ovako: u utorak 22. siječnja 2002. Zvonimir Brzica krenuo je vespom na posao u agenciju “M-Kontakt trade” na Mažuranićevu šetalištu broj 7. Stigavši ispred ulaza u zgradu nešto iza devet sati, primijetio je da su rolete na prozorima agencije još uvijek spuštene te da klima-uređaj radi. To mu se učinilo neobičnim jer on je toga jutra kasnio na posao, a Marijana je u pravilu prva dolazila u ured i podigla bi rolete. Zvonimir je krenuo prema ulazu u zgradu kada je shvatio da je zaboravio ključeve agencije. Nazvao je Marijanu na mobitel ne bi li mu ona vrata otvorila iznutra računajući da je već na poslu. Vrata agencije, naime, čim bi se zatvorila, istodobno bi se automatski i zaključala. Kasnijim očevidom policija je utvrdila da vrata nisu bila ni razbijena ni obijena. Marijana nije odgovarala na poziv, pa je Brzica nazvao vlasnicu agencije, koja je bila na putu za posao. Ona je stigla za nekoliko minuta i dala Zvonimiru ključ da otvori vrata dok ona još jednom, kako mu je rekla, nazove Marijanu. Brzica je otključao vrata i ušao u zamračenu prostoriju. Upalivši svjetlo, krenuo je prema uredu gdje je bio Marijanin stol. Tu je ugledao strašan prizor – nesretna djevojka je ležala u lokvi krvi licem okrenuta prema podu. Brzica je kriknuo: “Marijana je na podu!”, za njim je utrčala Mirjana Matacin vičući Zvonimiru: “Ništa ne diraj! Zovi policiju i hitnu pomoć.” Dojavu o smrti Marijane Jerković policija je zaprimila u 9.51. Novinari su za ubojstvo doznali nešto poslije 10 sati. Na mjesto događaja došli su gotovo istodobno s policijom i liječnicima. Više>>>>.
.
.
.
O akciji ''dobrovoljačka'' sve se nagađa polovičnom istinom, kao i o ulozi bezbednjaka u svemu šta se dešavalo, ne samo u ovom slučaju, već i u mnogim drugim.
.
Doko brani svog druga, da mu se ne otkrije 'domoljublje' kao i ostale 'patrotske' veze. Floskule poput ''on je bio naš čovjek u njihovim redovima'', ili nekave ''dvojne kombinacije'' kojima se pravdaju, samo su pišanje uz vjetar.
.
Svi bezbednjaci i njihovi saradnici lažu čim zinu, pa tako i ova yugo-bratija ovdje, koja će uskoro pred međunarodnim sudom biti dekonspirirana i istjerana iz svojih jazbina, jer su nevine otjerali na robiju da bi sebe zaštitili.
.
Radili su po dogovoru i bratsko-partijskim načelima, od kojih su negdje odstupili, i nastao je kaos koji se oteo kontroli. Međutim oni još uvijek sve centre moći drže pod kontrolom, tako da jednostavno zbune javnost svojim izjavama preko ''demokratskih'' medija.
.
Šta spominju Juku kojeg su upravo bezbednjaci dali lividirati, jer im je postao opasan svojim saznanjima? Obitelj rahmetli Juke nikada nije saznala istinu, jer kud kod krenuli sa raspitivanjem dobilju laži servirane po receptu KOS-a i SDB-a.
.
Postoje dokumenti bezbednosti, u kojima se detaljno navodi kako je bratija iz bezbednosti zarobila srpskog podoficira i sakrivala ga od međunarodnjaka, da bi mu ucjenjivali oca koji radi u inozemstvu. Kada se sve otkrilo, posegnuli su u državnu kasu iz koje su namirili oštećenog da šuti o svemu. Pokrivali su se tako da su navodili da im treba pomoć kao obaveštajna pozicija u inozemstvu, a kućni prijatelj je istoj osobi je bio njihov saradnik, koji je znao sve šta i objekt kojeg obrađuju, a poslan je kao posrednik. Dakle radi se o klasičnom zločinu iz koristoljublja, za kojeg postoje PISANI dokazi koje su polupismeni yugo-bezbednjaci ostavili iza sebe, ne računajući na mogućnost da im iscure iz utvrde.
.
Pošto se ovdje radi o ratnom zločinu, u koji je direktno umočena krema bezbednosti, uskoro će se naći na tapetu stranih medija i pritisaka da se slučaj riješi. Jedino na taj način se može yugo-bratiji iz bezbednosti sjesti na šiju, koju do sada nitko nije uspio slomiti.
.
Ovo treba biti domino efekt, koji mora rezultirati širom akcijom u cijeloj ''BU'' (balkanskoj uniji). Interesantno je da su zagovornici ''BU'' i neki veliki ''domoljubi'' iz ''desnice'', kojima su kraci daleko u ovoj močvari.
.
.
.
.
.
.
.
Pokolj u akciji spašavanja - U pomoć zarobljenim policajcima Mekoviću i Križanoviću krenulo je 2. svibnja 1991. godine šezdeset vinkovačkih policajaca. U akciji spašavanja mučki je ubijeno 12 redarstvenika, a ranjena su 22. Odbjegle Dragana Rakanovića, Milenka Mihajlovića i Jovicu Vučenovića tereti se za iživljavanje nad ranjenicima. Rakanović je iznemoglom policajcu Bošku Crčiću - Kurtanjeku iščupao komad mesa iz ranjene ruke i rekao “neka psi jedu ustaško meso”. Više>>>>
.
.
.
.
.
.
 |
