
.
Pašalić me otpratio u Haag i obećao sve, a sada kaže: Hrvatska te iskoristila! - Ne tražim apsolutno ništa više od onoga što mi je obećano od hrvatske države u trenutku kad sam odlazio u Haag. Danas se osjećam jadno i poniženo kad vidim da je sve to bila laž i da sam ostao zaboravljen i ja i moja obitelj. Išao sam u Haag za interese hrvatske države koja me je kasnije toliko izvarala da je to nevjerojatno - počeo je svoju ispovijest Dragan Papić, rodom iz Viteza, nekadašnji pripadnik tzv. viteške brigade, koji je u pritvoru Haaškog suda, kao jedan od optuženih za pokolj nad muslimanima u Ahmićima, proveo ukupno 828 dana, od 6. listopada 1997. godine do 14. siječnja 2000. godine kad je iz Haaga izišao kao slobodan čovjek protiv kojega su odbačene sve optužbe.
- Optužnicu za zločin u Ahmićima sam dobio 1995. godine. U osmome mjesecu 1997. godine prebacio sam se u BiH jer je bio takav dogovor. Naime, Ivić Pašalić, tadašnji savjetnik predsjednika Franje Tuđmana za unutarnju politiku, rekao nam je da je u interesu hrvatske države, koja stoji iza nas, da idemo u Haag. Rečeno nam je da će država trajno skrbiti za nas i naše obitelji, obećavali su nam sve, pravnu pomoć, sve. Kazano nam je da Hrvatska nakon izlaska iz rata treba dobiti dva kredita od po 500 milijuna dolara te da je to što mi radimo u interesu države. Na osnovi tih garancija mi smo otišli u Haag - kaže Papić.
- No, cijelu kontrolu nad našim odvjetnicima imao je Zagreb. Ja, recimo, nisam mogao pozvati neke svjedoke koje sam htio jer to nije odgovaralo nekome u Zagrebu, da se ne bi nešto drugo doznalo. Ponavljam, hrvatska država je rekla da stoji iza nas, i pravno i svakako.
- Ovako je rekao Pašalić: “Hrvatska stoji iza vas i vaših obitelji, ako hoćete to da napravite, da odete u Haag, država će stati iza vas.” Rečeno nam je da ćemo biti umirovljeni ukazom predsjednika Tuđmana. No, isto tako nam je kazao da ako nećemo ići, onda “mi nećemo stati iza vas i moglo bi vam se svašta događati” - govori Papić. Kaže da su, prije nego su otišli za Haag, svi iz njegove skupine dovedeni u Loru. Tamo bili Markica Rebić, Miroslav Tuđman, Ljubo Ćesić Rojs, ukratko cijeli tadašnji državni vrh osim predsjednika.
Bez državljanstva - Rečeno nam je da ne smijemo imati nikakvu dokumentaciju, niti ikakve osobne dokumente koji bi nas vezali za Hrvatsku, da su oni samo posrednici preko kojih mi idemo u Haag. Sve smo to ostavili, stavili su me uza zid, došao je fotograf, uslikao me odmah i za sat vremena sam ja dobio putovnicu. S njom sam, nakon izlaska iz Haaga, išao svagdje, u Švedsku, Austriju, Italiju, Njemačku...
- Sve dok 2007. godine nije istekla i dok nisam došao u policiju da je zamijenim. Tad su mi rekli da je to nemoguće jer da apsolutno nemam hrvatsko državljanstvo, da me uopće nema u arhivi, nigdje.
Niti Rojsa niti novca za kuću - Čuo sam da su Tuđman i pokojni ministar Gojko Šušak ostavili neka sredstva da se, kako tko bude izlazio iz Haaga, pomogne ljudima, a Rojs je bio zadužen da s tim upravlja. Jednom sam otišao u odmaralište u Baško Polje, Rojs je bio tamo sa suprugom i sinovima. Rekao je da su ta sredstva ostavljena, a da je moje da samo nađem odgovarajuću kuću koja ima urednu građevinsku dozvolu, pa će mi se iz toga to platiti, al da bude cifra do 300 tisuća tadašnjih njemačkih maraka. I tako sam ja naposljetku našao u Trogiru kuću, zvao Rojsa, a on govori bit će, riješit ćemo to. No, od toga do danas nije bilo ništa. Nisam ga više nikako mogao dobiti na mobitele, na ni jedan broj, otišao sam čak kod njegove majke, ona ga je zvala, opet je rekao da će biti riješeno i opet ništa. Opširnije>>>>
.
Evidentno je tko je vršio odabir žrtvenih janjaca za Haag, a o ''poštenjačinama'' i ''domoljubima'' svaki komentar je suvišan. Prosječan čitatelj iz ovog teksta može mnogo zaključiti, jer je Papić progovorio iz srca.
Sve konce ''pravne'' države drži politička ''depolitizovana'' bezbednost, čija mašinerija radi kontinuirano od 45-e do sada. Samo dobro obavješteni iz djelimočno objavljenog registra branitelja, mogu izvući vrlo vrijedne podatke, koji su zastrašujući i potpuno se uklapaju u ovu traumatičnu ispovjijest Papića.
Jedan branitelj je završio na robiji, a imao je dokumente koji ga oslobađaju i nije ih smio pokazati, jer su mu zaprijetili likvidacijom obitelji ukoliko to napravi. Toliko da se zna o ''pravnoj'' državi i političko-udbaškom terorizmu.
.
.